dnevnik šumskog crnca

I crni predsjednik je...

... totalno brijem (da se ufuram u spiku pripadnika zagrebačke zlatne mladeži) da je Morgan Freeman popizdio zbog Obamine pobjede, jer je do sada on bio vječni (iako samo filmski) crni predsjednik SAD-a.

Ali kako bi se reklo u Kentuckyju, Morgan Freeman eat your heart out, Obama has entered the building.

05.11.2008. u 07:26 | Komentara: 4 | Print | # | Na vrh

Nije li smiješno kada mačke kišu? Nije li?

Uopće ne znam zašto sam otvorio blog danas, a još manje znam zašto sam krenuo pisati. U biti lažem, kao i obično. Blog sam otvorio jer mi se nije dalo raditi ono što zbilja moram raditi, a post sam krenuo pisati da moja prijateljica Espadrila ne bi bila ispred mene na AC listi. Zovu li to mladi više AC lista ili je sad totalno ono fakat in neki skroz, kužiš ono, drugi naziv?

Kad smo već kod mladih što je uopće taj emo trend o kojem se priča u zadnje vrijeme? KOji je to sad jebeni racku pitam se ja dok jedan moj brat govori drugom da na slici na facebooku izgleda totalno emo. A o tom izgovoru za podastiranje svih svojih informacija svijetu, aka. facebooku, da ne počinjem.

Da sam dobio 10 kuna za svaki upit mojih prijatelja kad ću napraviti profil na fejsu imao bih sad ... pa ok 30 kuna, ali to je samo zato što baš nemam prijatelja. Imaju li emoi prijatelje pitam se? Za emue znam da nemaju, jer su drski i jer su me jednom zamalo napali u zoološkom vrtu. Stoga na mene kao facebook frienda ne mogu računati. EMUI jel, ne EMOI. Iako ni ovi drugi na mene ne mogu računati, ako ni zbog čega drugog a ono stoga što ne znam što su to točno oni... i stoga što koristim riječ STOGA.

NO da se vratimo na računanje para. Dakle ok imao bih 30 kuna od svih prijatelja koji su me zvali na facebook, ali bih zato imao 125 430 kuna ako bih dobio po 10 kuna od svakog jebenog kretena kojem sam jednom poslao neki mail ili s kojim sam se jednom sreo u hostelu u Lisabonu (ovdje Espadrila i ja uživamo u vašoj ljubomori jer smo bili u Lisabonu a vi niste) ili s kojim sam jednom išao u jebeni drugi osnovne.

Kad sam već psovački nastrojen, da nastavim u revijalnom tonu: boli me racku što bi vi imali najviše facebook frendova pa šaljete pozive svim mogućim ljudima, ja vam neću biti jebena statistika. Tko se sa mnom hoće družiti nek mi pošalje mail.. ili nazove ne mobitel ... ili nek me zaboravi jer je velika vjerojatnost da se ja s njim ili njom družit ne želim.

Šta ću takav sam old-fashioned guy koji ne puši modu (osim ako nije riječ o nekim moldavskim cigaretama imena MODA), ako ju sam ne promovira. A oni koji me znaju znaju i da ja modu promovirat ne mogu sve i da znam kako se to moda promovira... ili barem da znam što su to emoi...

Najsmješnija stvar ovoga posta nije to što sam ljut, pa istresam svoje mišljenje, nego to što ljut uopće nisam, a mišljenje mi uglavnom nedostaje, o svemu pa i ovome. Smisao je ovog posta u biti gurnuti moju prijateljicu Espadrilu što dalje od vrhova blogovske književnosti, ali i postaviti zbilja zanimljivo pitanje.

Kad malo stanete i razmislite (što je u današnjem svijetu teško, kako zbog puno posla i sveopće užurbanosti, tako i zbog straha da ako stanete možete postati kolateralna žrtva nekog novog zagrebačkog bombaškoga napada).. .dakle kad malo stanete i razmislite nije li stvarno smješno kada mačke kišu?

Nije ha? A ništa onda sorry...

27.10.2008. u 20:43 | Komentara: 8 | Print | # | Na vrh

I kako se na kraju jede taj mango?

Sjećam se kad sam bio mali, pa sam čitao neke povjesne knjige, da sam vidio sliku klinca u Londonu koji je dobio bananu, ali ne zna točno što s njom učiniti. Pet godina rata, kada banane baš i nisu bile najpotrebnija roba, dovelo je do toga da klinac ne zna kako jesti najobičniju bananu.

Većina se nas dođoša u metropolu i dalje kičmanovićevski zaplašeno klanjamo divotama koje nudi velegrad. Bojažljivo ulazimo u goleme šoping centre, u kojima se prodaje kežual odjeća i piju fensi kokteli u laundž barovima dok se čeka najnoviji filmski hit u multipleksu (moja frendica espadrila zna o čemu pričam... ne zato što je ona kičmanovićevski nastrojena... nego jelte zato što je pripadnica zlatne mladeži, a uz to još i prostitutak...dakle zato bi to ona znala, shvaćate sad? OK), izgovaramo sve te riječi - laundž, fensi, odjeća - kao da zbilja nešto i znače, i kao da mi sami znamo što to one točno znače - dok prilazimo pokretnim stepenicama i ispod glasa kažemo GORE!, tako da zna đavlije djelo da hoćemo na gornji, a ne donji kat.

Zadivljeni blještavilom, opijeni zvukovima ljudi oko nas, ljudi koji su bili blagoslovljeni da se rode u ovom El Doradu, u ovom Shangri Lau, pravimo se da smo i mi dio njih. Neki od nas krenu za pomamljenom masom u Zaru, po novu ultra modernu košuljicu koja je totalno šit...oprostite... šik, a košta samo 129,99, drugi stanu u red u DM-u za nezaobilazni kolačić s medom od 20 kuna, a neki pak zalutaju u supermarket, gdje uz mesni narezak, gouda sir i piljevinu za zamorčev kavez, poskrivećki u košaru ubace još nešto.

Nervozno se vrteći oko sebe dok iščekuju svoj red na blagajni, nastoje otkriti vidi li ih tko i hoće li ih svi oni kojima po zlatom popločanim ulicama ovoga velegrada ne treba plan za snalaženje (i koji ne znaju da u Zagrebu postoji i tramvaj broj 15) skužiti u njihovoj gluposti i neznanju.

Napokon, uspjevaju izaći iz zavodljivoga vrtloga uzbuđenja i jure doma kako bi i osjetili što znači ne biti Kičmanović. Sjedaju za stol, vade tajnu iz svoje ne-ekološki napravljene plastične vrećice i gledaju. Prolaze minute, kuckaju po njemu, vrte ga na jednu, pa na drugu stranu, grizu tvrdu i neukusnu koru, pokušavaju ga prepoloviti, ali im koštica u sredini ne da, pokušavaju zarezati malo više, ali koštica je i tamo, gule koru, ali pojma nemaju jede li se sve do koštice ili samo onaj mekani dio... nije im jasno jel taj mekani dio dobar ili ipak malo trul, jer hej nemaju pojma kakav okus trebaju osjetiti...

Nakon sat i pol pokušaja, tužni ustaju, otvaraju frižider, vade komad slanine i kruh namazan masti i crvenom paprikom, sjedaju na kauč i gledaju "Odmori se, zaslužio si"... jer hej fakat su zaslužili, odmoriti se od pokušaja da skuže kako se jede jebeni mango!!!

Jebem ti klinca s bananom iz povjesne čitanke i jebem ti što sam mu se smijao kako je glup!

20.10.2008. u 20:18 | Komentara: 4 | Print | # | Na vrh

Zašto?

U redu i ja nekad ne znam pravi smisao riječi koju upotrebljavam. Čak i neke fraze ne bih znao objasniti suvislo da me na glavu postaviš.

i ja čak (a nekmoli netko drugi) nisam baš svaki put siguran koja je razlika između sarkazma i cinizma!!!


Ali for crying out loud zašto Tanja iz BB misli da je cinizam jako ružna riječ i zašto ona nikad nikom ne bi rekla da je ciničan te ne dozvoljava da se to njoj kaže, jer je to njoj nešto najgore što možeš nekome reći??

dajte mi pomozite u rasvjetljavanju činjenice što ona točno misli da cinizam je? Jer pravo značenje te riječi sigurno ne zna!


HVALA!

16.11.2006. u 08:43 | Komentara: 9 | Print | # | Na vrh

Vijesti iz svijeta

Kao gotovo svi drugi narodi sviejta i mi mislimo da je ono što se događa u našem dvorištu najvažnije, najzanimljivije i najsudbonosnije (ako već ne i najzelenije).

Pa čiji odvjetnici više zarađuju - Gotovinini ili Čermakovi?

Pa zašto je Severina prekinula koncert u Zaprešiću?

Pa jesu li na splitskoj rivi ikad bile kamene ploče ili je oduvijek ondje beton?

Pa znaju li Hrvati gdje su uopće Maršalovi Otoci, budući da su ondje ulagali najviše u proteklih godinu dana?

Uglavnom sve problem do problema koji zahtijeva punu pozornost svih pravih Hrvata i ponekog Rusina.


Ali ako se samo malo odmaknete od sve te jalnuške vreve shavtit ćete da i drugi ljudi diljem svijeta imaju probleme. I Rus i Amerikanac i Ekvadorac pa čak i MAršalootočljanin također. Njihovi su problemi stvarni, a mi bi ponekad, samo ponekad mogli ne okrenuti glavu nego pogledati preko ograde i probati pomoći (ili barem saslušati) susjeda nam i bliženjga našeg.

Pokušati pomoći običnome čovjeku poput gospodina Makisija Jimue ravnatelja Dandawa Secondary School u Magunje, Zimbabve, kojem je nepoznat netko ukrao maturalne testove iz engleskoga, povijesti i geografije. A da stvar bude gora, on je tog nepoznatog nekog pokupio na ulici i dobrohotno odlučio povesti dio puta. No, da ne duljim tužnu Makisijevu priču pronaći ćete ovdje.

Ništa lakša nije ni priča o tegobama vlade Fidžija, koja u neljudskim uvjetima tropskih vrućina južnoga Pacifika nastoji organizirati godišnji skup šefova država ili vlada Tihooceanskih zemalja, nakon što je ovogodišnji nesuđeni domaćin Tonga otkazala skup, zbog smrti kralja im Taufa'ahaua Tupoua. Kliknite, pročitajte i ostanite zapanjeni sudbinama ljudi koji možda žive na dijelovima svijeta koje će uskoro poplaviti globalnim zatopljenjem prouzrokovano podizanje razine mora, ali koji su svejedno naša braća i sudruzi po genetskom kodu!

Za vijesti blogservisa iz Suve i Hararea Skalich von Skalinovski!

17.10.2006. u 16:14 | Komentara: 12 | Print | # | Na vrh

Podstanare što te snađe, potonule sve ti lađe!!!

Rekoše stari i nimalo učeni ljudi da mornarski je kruh onaj sa sedam kora. kako je moj rodni kraj mora vidjelo zadnji put prije par sto milijuna godina činilo bi se da ova uzrečica nema puno veze sa mnom.

Ali ima, ima, kako da ne!

Jer stari su se i neučeni ljudi zajebali. Mornarima je život bio high life usporedivši ga s jednom puno potlačenijom, neuglednijom i potištenijom skupinom ljudi. Riječ je o parijama civiliziranog društva, dnu društvene bačve i krastama poštenih poreznih obveznika.

Svi ih znamo, možda smo i sami bili jedni od njih, a neki sigurno i dan danas od susjeda skrivaju poraznu istinu o svojim bližnjima koji su se priključili toj omraženoj sorti.


PODSTANARI!!!! Koliko poniženja u tako maloj složenici!

Trpjeli smo svašta!

1. Gazdarice koje traže da se ipak ne tuširate svakoga dana!

2. Gazde koji iznajme stan uz napomenu da će oni možda koji put doći prespavati!

3. Friendly gazde koji se pretvore u najgore rospije ukoliko im se takne telefon, a da se prethodno nije priložio zahtjev u triplikatu, ovjeren kod javnog bilježnika uz polog vlastite koštane srži kao garancije da nećeš zvati dalje od susjedne ulice!

4. Dementnih susjeda s kata niže/više/istog kata/prekoputa ulice/u Novalji, koji tvrde da ste sinoć lupali kao da je trajao tulum od bar 20 ljudi (pa prema tome mora da JE trajao tulum s bar dvadeset ljudi) pa vam zovu gazdaricu ranom zorom da se žale, a vi ste samo malo energičnije slavili pobjedu u Monopolyiju protiv vlastitog 12-godišnjeg brata!

5. Susjede koji na ulazna vrata naljepe poruku s (uljudnim) pozivom lopovu da vrati narančasti bicikl koji je ukrao dan ranije ispod stubišta u prizemlju!

6. I - kako ja završavam svaku svoju ispovijed – ima toga još!


Ali šta ja ljudi moji moram trpjet, e pa to se više trpjet ne da! NE DA KAŽEM VAM!!!!!

Kad čovjek dođe u stan u kojem nitko nije živio dugo, ili je netko živio ali po odlasku odnio baš sve uključujući vjerojatno i limitator razine vode u WC kotliću, onda ne posjeduje ni antenu za TV. Naravno da ovdje ne govorimo o kablovsko-satelitskim produžecima medijske ovisnosti globaliziranog svijeta, već o najobičnijoj ribljoj kosti, koja bi ti omogućila barem hvatanje osnovnih, za život i povremeno masturbiranje potrebnih, domaćih zemaljskih programa.

E kad dođeš u takav stan, a pritom radiš u državnoj službi jasno ti je da si osuđen na sobnu antenu – kao, zavaravaš se, privremeno rješenje.

E pa to privremeno rješenje traje već mjesecima, a ja lagano gubim doticaj sa stvarnošću.

Moja sobna antena (nazovimo ju Đurđica) odlučila je odbiti naći prvi program HTV-a (da znam da je taj najčešći i da ga svi imaju na bar deset kanala, e pa ja nemam) što znači da sam in any given moment osuđen, kao na jedine opcije, na takve majstorije televizijskog programa poput:

PETAK (prime time):

1. HTV 2 – Genijalci

2. RTL – Big brother

3. NOVA TV – Dvoboj, s Igorom Štimcem i Ćirom Blaževićem u glavnim ulogama!



WHY OH WHYYYYY???

06.10.2006. u 21:03 | Komentara: 21 | Print | # | Na vrh

U potpunoj nedoumici!!!

Jel bolje biti POMOĆNIK zamjenika

ili

je bolje biti ZAMJENIK pomoćnika????

31.08.2006. u 14:46 | Komentara: 12 | Print | # | Na vrh

FORA!

Ima neki program! Ful je jednostavan! Klikneš par puta i pokaže ti koliko si Europe prešo u svojim putovanjima. Totalna fora. Natjera te da putuješ i dalje!

evo vam link!
http://www.world66.com/myworld66/visitedEurope


A evo i moja karta!



create your personalized map of europe

04.08.2006. u 13:03 | Komentara: 21 | Print | # | Na vrh

Ultimativni spam kojeg bi svaka obitelj trebala imati

Zahvaljujem svima koji su mi slali chain-junk mailove? Jer, zahvaljujuci vasoj dobroti :

1. Server se srusio vec 172 puta i iz sjedista firme su mi vec 23 puta porucili da ako ovako nastavim da mogu Ugovorom o radu obrisati cipele.

2. Nagomilao sam otprilike 3000 godina nesrece i umro dosad vec 67 puta zbog raznoraznih pisama koje nisam proslijedjivao.

3. Kad izlazim iz ducana ne gledam nikoga jer me strah da me ne odvedu u neki nepoznati hotel, drogiraju i izvade mi bubreg da bi ga prodali na crnom trzistu organa.

4. Sirota djevojcica Amy Bruce iz Kambodze dobila je moju godisnju zaradu koju joj je isplatio Microsoft za svaki poslani mail. Ona je naime bila u bolnici 7000 puta u zadnjih nekoliko godina, a od 1995. ima uvijek 8 godina?

5. Moje ime kruzi svemirom na platinastoj ploci jer sam ga morao upisati kraj ostalih 2 milijarde barem 25 puta dosad.

6. Saznao sam recept za vjecnu ljubav i srecu : dovoljno je proslijedjivati mailove na sve moguce adrese u roku 3 sekunde od primitka, pritom se ceskati lijevom rukom po ledjima skakucuci funky chicken oko Renault-a 4 suprotno od kazaljke na satu.

7. Jos uvijek cekam da mi nepoznati bogatas iz Boukistana prebaci milijardu boukistanskih zlatnika i Nokiu koju sam zaradio saljuci mail u Ericsson.

8. Spasio sam bar 2 endemske ugrozene vrste kratkorepih bjeloruskih vjeverica.

9. Procitao sam svih 25 tomova sabranih djela Dalaj-Lame I skupio 4690 godina mira I blagostanja.

Jos jednom, HVALA SVIMA!


VAZNO: ako ovaj mail ne proslijedite u slijedecih 20 sekundi na barem 850 email adresa, svemirski dinosaur ce doci I pojesti vas I vasu obitelj skupa s malom Amy Bruce koja je opet u bolnici.

03.08.2006. u 09:53 | Komentara: 12 | Print | # | Na vrh

Pitanja, pitanja i svekolike ljepote Lijepe naše! A ima i apdejt

Uz ogromnog skakavca koji mi se naselio u nedavno opustjeli ured te svekoliku odbojnost prema papirima koji mi se kote na radnome stolu, odlučio sam nakratko reanimirati ovu lešinu nasukanu na hridima blogerskog pakla.

Morila su me mnoga pitanja, glava me je boljela od nesavladivih začkoljica života, a tjelesni otvori iskazivali začudnu neotpornost spram izbacivanja tekućina kad bih pokušao odgovoriti na malena čuda prirode.

Oni zagriženiji od vas (i s društvenim životom jadnijim od pubične dlake u bazenu night cluba/disco bara/kafane Acquarius na Zrću, nakon pjena partija) možda se i sjećaju mog posta koji se pitao koji je smisao daljnjeg postojanja Grčke.

Nikada odgovor nisam dobio, a za to krivim svekoliko marketinško sljepilo viših instanci koje me nisu objavile na naslovnici, iako je gro ljudi tvrdilo da mi je to naj post ever (dobro uglavnom je to bila Espadrila, ali you get the point!).

Ipak bio sam zadovoljan barem jednim: sad sam to veliko pitanje izbacio iz vlastitog mi organizma; taj će mi trometarski metilj prestat draškat znanošću napregnute ganglije i dopustiti mi trošenje vremena na Dobro jutro Hrvatska, povremeno diranje vlastitoga tijela te europsko prvenstvo u sinhroniziranom plivanju (Ruskinje su prve u parovima!).

NO, avaj, prije nego rekoh Na kitu mi čiči pade mi na um jedna stvar, toliko dijabolično podmukla i kriptokomunistički skrivena da izmakne svijesti prosječnoga građanina Hrvatske, tj. svakog onog koji ima barem toliko posla i obveza da u trenutcima svekolike apatije ne stigne davati osobna imena, ne bićima pa čak ni pojavama već STVARIMA (pozdrav mojoj novoj kanti za smeće, zanosnoj plavojki Terezi).

Dakle, svi znamo da je naše lijepo more načičkane našim lijepim otocima i da svaki naš građanin ima oko 40 centimetara navlastitog mu komadića obale, i to bez otoka.

A da je tih otoka mali milijuna to znaju svi, uključujući i komšije iz Vrnjačke banje, a da ih je deset onih onako većih to zna svatko tko to želi znati. Evo to znam ja.

I znam da se dugo mislilo da je Krk najveći, al' kad ono vid vraga ipak nije već je Cres pa sad znamo da je on najveći, a na Krku imaju nafte.

Znamo da je na Braču ona neka plaža koju je u pješčaniku napravila Pozdrav iz Rovinja firma.

Znamo i da Hvar ima super klub neki Karpedijem i da je ugostio najveću džetstericu/medicinsku sestru iz Zadra radi koje lokalni momci i gejpedere iz Engleske tuku.

Znamo da Pag nema vodu i da tamo kao slijeću NLO-i, a ako baš upregnemo mozgove sjetili bi se i neke čipke i kakti sira.

Znamo da je Vis totalna fora i da su tamo jugoslaveni imali vojarne, a nizozemci nemali noge i da oni tamo igraju kriket jerbo bijahu kvazikolonija britanska i tako.

Znamo i da Mljet ima kao neki nacionalni park i neka dva jezera slatkovodna ili slanovodna zaboravih sad.

I za Korčulu znamo i njezina Marka Pola i maleni otočić Smokvicu pored na kojem ljetuju Todorići.

Pa čak i za Lastovo znamo i to da je daleko i da treba trajektom i 4,5 sata da se na njega dođe, a ja čak znam da je ove godine i neki jazz festival tamo.

I tako nabrojasmo naše najveće otoke, divimo se njihovoj gastr-eno-enterološkoj ponudi i.......ček malo, nešto ne štima....1,2,3,4,5,6,7,8,9....samo devet, a di je deseti???

Šta mi fali? Iž? Prvić? Vir? Pašman? Molut? Trećić? Kalamuta? onaj otok na rijeci Krki?

***checking slučajno u blizini pronađeni atlas hrvatske***

AAAAAAAAAAAAAAAAAA

RAB

Ne kužim koja je priča s Rabom?

Zašto se o Rabu toliko malo priča i zna?

Koja se mjesta nalaze na Rabu? Imali grad Rab na otoku Rabu i što osim njega postoji?

Gdje ljudi trebaju tražiti trajekt za otok Rab?

Gdje taj trajket na rabu pristaje?

Zbog čega vlada prešutno zatajivanje istine o otoku Rabu?



I što je možda i najvažnije: ČIJI JE RAB IGRAČ I GDJE JE RAB BIO '91.?

Ah, toliko mnogo pitanja, a toliko mi je malo stalo da saznam i pravovaljane odgovore.

Ostajte zdravo!



PS Ukoliko netko zbilja da suvisao odgovor na itijedno od ovih pitanja želim mu/joj bliski susret s poslovično raspižđenom meduzom... Nesuvisli se odgovori prihvaćaju.



OVDJE SADA IDE APDEJT

Dakle, kako malo ljudima treba da se ohrabre. Samo ih treba netko potaknut. Ne, ne govorim tu samo o vama koji ste pod krinkom vlastite anonimnosti odlučili progovoriti o najčuvanijoj jadranskoj tajni, već o mejnstrim medijima pa čak i običnim ljudima, koji, ohrabreni mojim vodstvom u objašnjavanju rapske tajne, polako ali sigurno počinju o tome govoriti.

Primjer prvi: Vozim se jučer kući s posla, a u tramvaju dva mladića nesvjesni mog prisluškivačkog uha zbore sljedeće: "Jesi vidio Kristinu? Ne nisam. Mislim da je otišla raditi s Tonijem na RAB!!!" Eto ga na, znači raznorazne Kristine idu raditi na Rab; što tamo rade doduše ne znam, valjda ne u ludnici.

Primjer drugi: S obzirom na položaj novoga mi stana nisam u mogućnosti hvatati prvi program tako da sam osuđen na dnevnik Nove TV. Što je dobro jer su jučer, između svinjske kuge u Baranji i meduza koje ubijajaju u Jadranu, dali prilog o zaboraviosamkakosezove tipu koji živi u poligamnoj zajednici sa svoje, recimo tri žene, gdje - na otoku RABU!!!!

Primjer treći i za sada i posljednji: dolazim jutros na posao nesvjestan revolucije koja se upravo događa oko otkrivanja istine o Rabu, otvaramo indexov web, a kad tamo vijest: Mladiću s RABA, nakon rutinske operacije slijepog crijeva, odrezali nogu!! Hmmm... Pitam se ne misle li da je od njega potekla moja zainteresiranost Rabom??? Ako su mu nitkovi to učinili, upozoravam ih da moja potraga za istinom i zbiljskoim položajem Raba u hrvatskom društvu ničim ne će biti zaustavljena!!!!!! (osim ako se opet ne ulijenim i prestanem pisati!!)


02.08.2006. u 10:00 | Komentara: 23 | Print | # | Na vrh

<< Arhiva >>

< studeni, 2008  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Naziv instalacije:

Ozbiljenje bitka onkraj onostranosti!

Kolosi s Rodosa!

Navalite ljudi! Čudo neviđeno!!! Bradata žena? Poznat Rusin? Pošten tajkun? Podnošljiva Tija? Ne to je:


UDOMLJEN !!!



U koliko i vi želite podržati akciju "Dajmo da i ona bude slatka" postavite ovu sliku na svoj blog i time učinite njenu gorčinu slađom. Hvala!


Image Hosted by ImageShack.us





Skeč dana! NEW!!!!


Free Hit Counter

Free Hit Counter


Mejlaj me ođe!

skalich@gmail.com


--------------------------------------------




Zahvale